 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|||
 |
 |
 |
 |
|||
 |
|
|
|
|
|
|
Jean Jacques Andreani, CORSICA - île des splendeurs
Biser Francuske zaogrnut blagošću mediteranskog neba, takva je Korzika u riječima i dokumentarcu Jean-Jacques Andreani-a.
Od 18. st. Korzika službeno pripada Francuskoj, njegujući svoju posebnost. Zovu je otokom ljepote, a još su je Grci nazivali Kallisté ili „najljepša“. Sve do 1858. g. u uporabi je talijanski kao službeni jezik.
Za vrijeme drugog svjetskog rata, zbog valova iseljavanja, naglo gubi stanovništvo, što je posebno izraženo u ruralnim dijelovima. Razvoj turizma počinje 1960-ih označavajući ujedno kraj poljoprivredno-stočarskog društva, dok se povratkom Francuza iz Alžira u razdoblju od 1957.-1965. g., ponovno animira poljoprivredna proizvodnja osnivanjem društava za turističko opremanje, te društva za poljoprivredno vrednovanje Korzike. Pravo na demokraciju i samoodređenje naročito dolazi do izražaja sedamdesetih pojavom radikalnih političkih pokreta, prvenstveno FLNC-a u vrijeme dok je otok suočen s izolacijom i značajnim nedostatkom infrastrukturnih objekata.
Divlji otok koji svoju očuvanost duguje nekadašnjem zaostatku u razvoju, danas je posve dobrodošao pogotovo u perspektivama održivog razvoja. Nekad vlasništvo najsiromašnijeg sloja, prvenstveno ženske populacije kojem je ostavljana u naslijeđe kao slabijem spolu u patrijarhalnom društvu, obale ostaju nepoželjna mjesta boravka ljeti prvenstveno zbog paludizma koji definitivno nestaje pojavom DDT-a 1940-ih. Iako danas suočeni s eksplozijom špekulativnog tržišta nekretnina prodaju zemlju, otočani ostaju sentimentalno vezani uz nju, što postaje naročito izraženo u zadnje vrijeme povratkom mladih, obrazovanih generacija koje, vraćajući se u zagrljaj svog otoka, posvećuju proizvodnji tradicionalnih proizvoda.
Od najjužnijeg Bonifacia, vatreno crvenih, stjenovitih obala, Andreani nas vodi put granitnih obala sjevera: Quenza, simbola otpora 1940-ih, Ajaccia, zimskog ljetovališta, Sartene s menhirima iz 1200. g., Porto Polla, gradića pod okriljem UNESCO-a i očuvanog tradicionalnog ribolovstva.
Autentična pozivnica za posjet carskom otoku azurnih daljina sa zrncima soli u suton, uspavanog šaptom smaragdnih šuma i nijemim, bezvremenim vrhuncima.
Vlatka Papa
