Allons à Martinska Ves...


Izlet u Martinsku Ves

           Skupina članova naše udruge, štovatelja tradicije svetoga Martina, otputila se u subotu 11. lipnja 2011. u Desnu Martinsku Ves, jednu od mogućih postaja na hrvatskom ogranku Kulturnog itinerara sv. Martina iz Toursa.
           Put je vodio kroz sisačku Gornju Posavinu, najprije do Desnoga Trebarjeva, gdje je već od jutarnjih sati počinjalo okupljanje povodom svečane proslave 143. odnosno 140. obljetnice rođenja Antuna i Stjepana Radića, a zatim nas doveo do Desne Martinske Vesi i njezine župne crkve posvećene svetome Martinu.
           Drveni počeci te crkve datiraju iz prvih desetljeća 14. stoljeća, dok se kao zidano zdanje spominje 1731. godine, a današnje svoje barokne značajke dobila je tridesetak godina kasnije. U bogato urešenom interijeru pogled su nam osobito privukli povišen prostor pjevališta odijeljen valovitim, pomalo gaudijevskim zidom, te velika oltarna slika na kojoj sveti Martin nije prikazan s uobičajenim atributima, mačem i vojničkim plaštem, nego s biskupskom mitrom na glavi. 
            Nismo ni znali da se toga dana u Martinskoj Vesi održava ocjenjivačka izložba konja pasmine hrvatski posavac. Nismo dakle propustili da sa zanimanjem prošećemo uzduž redova stotinjak izloženih primjeraka tih malenih, ali robusnih i brižljivo istimarenih kobila i pastuha. Iako sasvim slučajno, to se izvrsno uklopilo u priču o mladome Martinu kao rimskom konjaniku.
            Nakon duga vijećanja o najpogodnijem mjestu za objed, krenuli smo put Lonjskoga polja i stigli u selo Krapje, poznato po brojnim očuvanim drvenim kućama starim više od stotinu godina, uredno poredanim uzduž lijeve obale Save. Tamo smo naišli na seosko domaćinstvo „Jozin budžak“, gdje smo s ljubaznim domaćinima ugovorili ručak. Iako naziv Krapje dolazi od riječi krap koja znači „šaran“, umjesto te ribe bio nam je ponuđen svježe ulovljeni som, što je većina ogladnjelih rado prihvatila.
            Pošto smo aperitiv upotpunili šetnjom do južnog ulaza u Park prirode Lonjsko polje i bacili pogled na njegova prostranstva, vratili smo se gazdi Jozi i njegovoj sometini (doduše neki između nas radije njegovoj piletini).
            Na putu povratka nakratko smo se zaustavili u čuvenome selu roda Čigoču.
            Vratili smo se kući puni dojmova, iskreno zahvalni našoj predsjednici Lani Velimirović i neumornoj organizatorici Ireni Stopfer što su nam omogućile da ponovno proživimo „bit programa Kulturni itinerar sv. Martina: upoznati krajeve i ljude i povezati se“.

 

 

 

L’excursion à Martinska Ves

            Un groupe de membres de notre association, respectueux de la tradition martinienne, est parti, samedi 11 juin dernier, en excursion à Desna Martinska Ves, une des stations possibles sur l’embranchement croate de l’Itinéraire Culturel Européen Saint-Martin de Tours.
            Notre périple à travers la région de Gornja Posavina de Sisak nous a conduits d’abord  au village de Desno Trebarjevo, où des gens commençaient à se rassembler dès le matin pour la commémoration, respectivement, du 143e et du 140e anniversaire de la naissance des politiciens Antun et Stjepan Radić, et ensuite au village de Desna Martinska Ves et à son église paroissiale, dédiée à saint Martin. 
            Les débuts en bois de cette église remontant aux premières décennies du XIVe siècle, elle a été reconstruite en maçonnerie en 1731 et a obtenu son caractère baroque actuel une trentaine d’années plus tard. Dans son intérieur richement décoré, notre regard a été spécialement attiré par la tribune séparée de la nef par un parapet ondulé à l’allure gaudiesque, ainsi que par le grand tableau de l’autel principal représentant saint Martin non pas avec ses attributs habituels, l’épée et le manteau coupé en deux, mais avec son mitre épiscopal sur la tête.  
            Nous ne savions pas que, ce jour-là, se tenait à Martinska Ves un concours de chevaux de trait de la race de Posavac croate. Nous n’avons donc pas raté l’occasion de nous promener le long des rangées d’une centaine de juments et étalons exposés, de petite taille, mais robustes et soigneusement pansés. Le hasard faisant bien les choses, cela cadrait à merveille avec l’histoire du jeune Martin comme cavalier romain.
            Après une longue discussion au sujet de l’endroit le plus convenable pour prendre notre déjeuner, nous nous sommes dirigés vers la région inondable de Lonjsko polje, où nous avons atteint le village de Krapje, connu pour ses nombreuses maisons en bois vieilles de plus de cent ans, sagement alignées le long de la rive gauche de la Save. Nous y sommes tombés sur une ferme auberge appelée «Jozin budžak» (Le Recoin de Jozo), où nous avons convenu d’un menu avec nos aimables hôtes. Bien que le nom du village Krapje vienne du mot krap qui signifie «carpe», ils nous ont proposé plutôt un silure fraîchement pêché, ce que la plupart des affamés ont accepté de bon cœur.
            Après avoir complété l’apéritif par une promenade jusqu’à l’entrée sud du Parc naturel de Lonjsko Polje et jeté un coup d’œil sur son étendue, nous sommes retournés chez le père Jozo pour faire honneur à son silure (à la vérité, certains convives lui ont préféré son poulet).
            Sur le chemin du retour nous nous sommes arrêtés brièvement dans le célèbre village des cigognes de Čigoč.
            Nous sommes rentrés pleins d’impressions et sincèrement reconnaissants à notre présidente, Lana Velimirović, et à notre infatigable organisatrice, Irena Stopfer, de nous avoir permis de vivre une fois de plus «l’essence du programme Itinéraire Culturel Saint-Martin : connaître des pays et des gens et nouer des relations».
 
                                                           Écrit par Željko Klaić