Prvi hrvatski seminar o Bolonjskom procesu
Kvaliteta visokog obrazovanja i
prilagođavanje potrebama poslodavaca
International Center for Education of Journalists – ICEJ
Opatija, 4. i 5. ožujka 2005.
ZAKLJUČCI SEMINARA
Bolonjski proces je započeo potpisivanjem Bolonjske deklaracije 1999. s ciljem da do 2010. dovede do uspostavljanja Europskog prostora visokog obrazovanja. Nastao je kao potreba Europe za izgradnjom društva i gospodarstva koje se temelji na znanju. Bolonjski proces u Hrvatskoj nije samo nužna posljedica prilagođavanja standardima EU već, prije svega, kvalitetan okvir za otpočinjanje nužnih reformi kako bi se hrvatsko društvo čim brže transformiralo u društvo koje se temelji na znanju.
Sudionici Prvog hrvatskog seminara o Bolonjskom procesuupozoravaju da je sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj ušao tek u prvu fazu implementacije Bolonjskog procesa u kojoj su prioriteti za 2005. godinu: uspostavljanje studijskih programa u dva ciklusa, uvođenje sustav kreditnih bodova, izgradnja sustava za osiguranje kvalitete, izgradnja sustava za priznavanje diploma i uspostavljanje studija III. ciklusa (doktorskih studija).
Pravilna implementacija sustava ECTS mijenja način organizacije studijskih programa i predstavlja promjenu paradigme od nastavničkog opterećenja prema studentskom radnom opterećenju, te predstavlja preduvjet za započinjanje studentske mobilnosti. Tek po završetku prve faze moguće je započeti raspravu o ostalim smjernicama Bolonjskog procesa i nastaviti organizacijske reforme u sustavu visokog obrazovanja.
U intenzivnoj dvodnevnoj raspravi na Prvom hrvatskom seminaru o Bolonjskom procesu sudionici su otvorili čitav niz pitanja i uputili niz prijedloga i preporuka koje se mogu sažeti u sljedećih nekoliko točaka:
1. Izgraditi prikladnu organizacijsku strukturu za promicanje Bolonjskog procesa. Pritom je nužno inzistirati na transparentnim procedurama i posebnu pažnju posvetiti komuniciranju s javnošću. Sve visokoobrazovne institucije pozivaju se da razrade institucijsku strategiju za komuniciranje s javnošću, da prezentiraju jasno svoje ciljeve i postignuća u provedbi Bolonjskog procesa.
2. Osiguranje kvalitete je odgovornost svake visoko obrazovne institucije i svakog nastavnika na sveučilištu. Zbog toga visoko-obrazovne institucije u svojim strateškim dokumentima i u svojoj regulativi trebaju propisati standarde kvalitete, metodologiju njihove primjene i identificirati potrebne resurse za uspostavljanje sustava na institucijskoj razini. Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje treba utvrditi minimalne nacionalne standarde kvalitete i osigurati potrebne instrumente i autonomiju Nacionalnoj agenciji za visoko obrazovanje koja je zadužena za njihovo provođenje i uspostavljanje nacionalne mreže za osiguranje kvalitete. Ministarstvo i visokoobrazovne institucije pozivaju se da osiguraju kadrovsku i materijalnu podršku za izgradnju institucijskog sustava za osiguranje kvalitete.
3. Kvaliteta visokog obrazovanja u javnosti će se najbolje prepoznati kroz kvalitetan ishod učenja. Zbog toga, pozivaju se sve institucije i svi članovi akademske zajednice da svoje ishode učine transparentnim, mjerljivim i dostupnim javnosti, te da studijske programe temelje na mjerljivim ishodima učenja (learning outcomes).
4. Kvaliteta visokog obrazovanja ne može se mjeriti niti unaprjeđivati bez participacije studenata. Zbog toga, pozivaju se visoko-obrazovne institucije da uključe studente u sve aspekte institucijskog sustava kvalitete: od strateškog planiranje do analize i rasprave o mjerama za poboljšanje.
5. Kvaliteta u visokom obrazovanju primarno se fokusira na kontinuirana poboljšanja u neprekinutim ciklusima kvalitete, kako na nacionalnoj tako na institucijskoj razini. Stoga se pozivaju institucije i nadležna nacionalna tijela da izgrade stabilne cikluse kvalitete i da pri evaluaciji studijskih programa i njihovim izmjenama konzultiraju studente, poslodavce i sve zainteresirane. Pritom je nužno posebnu pažnju posvetiti razvijanju generičkih kompetencija koje traže poslodavci.
6. Visoko obrazovanje je javno dobro i javna odgovornost. Stoga, pozivaju se institucije i nadležna nacionalna tijela da organiziraju rasprave i temelje svoje strateške poteze na toj činjenici. Pritom se ne smije zaboraviti da je funkcija visokog obrazovanja razvijanje kompetencija i znanja potrebnih za zapošljavanje ali i, jednako važno, priprema za ulogu aktivnog građanina (razvitak društva, uključujući i razvoj demokracije, održivi razvitak, socijalna prava i socijalnu koheziju) spremnog za daljnje učenje i osobni razvoj.
7. Visoko obrazovanje kao javno dobro i javna odgovornost nameće potrebu jasnog definiranja modela financiranja i unapređivanja cijelog sustava. Zbog toga, pozivaju se institucije, nadležna nacionalna tijela i ministarstvo da čim prije započnu razvijanje modela financiranja koji će zaštititi visoko obrazovanje kao javno dobro i osigurati njegovu javnu odgovornost.
8. Rasprave o reformi visokog obrazovanja nisu se dovoljno provodile u široj javnosti. Stoga se pozivaju institucije visokog obrazovanja i organizatori budućih seminara (posebice članovi nacionalnog tima za promicanje Bolonjskog procesa) da rasprave budu fokusirane, da se osigura značajnija participacija studenata i poslodavaca i da se nastoje donijeti zaključci korisni svima koji provode proces. Isto tako, u rasprave o studijskim programima potrebno je uključiti profesionalne udruge pojedinih struka.
9. Promicanje i razumijevanje Bolonjskog procesa neće se ostvariti bez snažnog uključivanja studenata. Stoga, pozivaju se institucije, nacionalna tijela, Ministarstvo i članovi Cro4Bologna tima i svi profesori da potiču, podrže i sudjeluju u svim studentskim inicijativama, posebice u strukturiranju i organizaciji studentskih Bologna-seminara. Studentske organizacije pozivaju se da rade organizirano, sustavno i odgovorno na informiranju svih studenata u Hrvatskoj. Posebice se ističe potreba za raspravom i definiranjem statusa studenta u kontekstu Bolonjskog procesa.
10. Reforma sustava studiranja i uvođenje mjerljivih ishoda studiranja nužno nalažu redefiniranje nacionalne kvalifikacijske mreže i akademskih stupnjeva. Posebice se nova struktura akademskih stupnjeva reflektira na cjelokupno zakonodavstvo i praksu u Hrvatskoj. Zbog toga je potrebno, čim prije, organizirati seminar u kojem će se raspraviti odnos stručne spreme koja je temeljena na dosadašnjim propisima i praksama s obrazovnim razinama koje se uvode Bolonjskim procesom.
11. Sudionici rasprave o preddiplomskim studijima ističu ključne kvalifikacije koje označavaju završetak 1. ciklusa i dodjeljuju se studentu koji:
- pokazuje znanje i razumijevanje u području studija koje se nadograđuje na sekundarnu opću edukaciju i obično je na razini koja je određena naprednim stručnim knjigama,
- može primijeniti svoje znanje i razumijevanje na način koji pokazuje profesionalni pristup radu ili struci,
- ima kompetencije za osmišljavanje i obranu argumenata i rješavanje problema unutar područja studija,
- ima sposobnost sakupljanja i interpretiranja relevantnih podataka (obično unutar područja studija) za donošenje procjena kao refleksija na relevantna društvena, znanstvena i etička pitanja,
- može prenositi svoje ideje, informacije, iznositi probleme i njihova rješenja podjednako stručnjacima i nestručnjacima,
- može razvijati one vještine učenja koje su mu neophodne za nastavak daljnjeg studiranja s višim stupnjem autonomije,
- mogućnost daljnjeg učenja, razvoj općih kompetencija koje omogućuju prilagodljivost u promjenjivim uvjetima tržišta
- razvoj kvaliteta za autonomno učenje, sposobnost pristupa novim problemima
- razvijene komunikacijske vještine i ostale vještine prijenosa znanja.
12. Sudionici rasprave o magistarskim programima ističu sljedeće zadaće i karakteristike magistarskih studija:
- omogućuje stjecanje specijalističkog znanja,
- omogućuje razvoj većeg broja profila koji odgovaraju na potrebe tržišta unutar jedne znanstvene discipline,
- omogućuju individualno izabiranje nastavnih jedinica (kolegija) tijekom studija i stvaranje barem nekoliko, ako ne i veliki broj, profila unutar struke,
- omogućuju nastavak obrazovanja na doktorskim programima.
13. Promicanje dobrih iskustava i dobrih praksi, posebice suradnje institucija i poslodavaca u definiranju studijskih programa, uvelike doprinosi razvitku Bolonjskog procesa i sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Stoga se pozivaju organizatori svih budućih seminara i rasprava da upravo dobri primjeri budu na dnevnom redu.
14. Metodologija seminara je jedan od ključnih načina za kvalitetnu raspravu u kojoj može sudjelovati velik broj dionika (stakeholderi). Zbog toga, pozivaju se svi koji organiziraju seminare da rezultati rasprava i otvorena pitanja, posebice zaključci, budu dostupni širokoj javnosti, a visokoobrazovnim institucijama, nacionalnim tijelima i ministarstvima upute se i kao službeni dokumenti koji će služiti za oblikovanje hrvatskog visokoobrazovnog prostora.