Drugi hrvatski seminar o Bolonjskom procesu
 

 Sveučilište u Splitu

Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

Split, 13. i 14. svibnja 2005.

ZAKLJUČCI SEMINARA

Na Drugom hrvatskom seminaru o Bolonjskom procesu sudjelovalo je 68 sudionika. Posebno ističemo sudjelovanje predstavnika Ministarstva, studenata iz Dubrovnika, Splita i Zagreba, predstavnika Europske komisije u Zagrebu, gospodarstva, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Hrvatskog radija.

Predavači su dali izvještaje o trenutnom stanju provedbe Bolonjskog procesa na nivou države i Sveučilišta u Splitu, o Bolonjskom procesu iz perspektive studenata, poslodavaca i medija, o osiguranju kvalitete te o novim načinima financiranja. U okviru seminara održane su radionice o osiguranju kvalitete, novim kompetencijama i novim načinima financiranja.

Tijekom intenzivnih rasprava otvorila su se mnoga pitanja te dane preporuke i prijedlozi kako slijedi:

1.    U hrvatskom sustavu visokog školstva nedovoljan je broj stranih studenata i nedovoljno je financiranje iz privrede. Dok se u razvijenim zemljama do 2/3 sredstava potrebnih za visoko školstvo dobije direktnim ulaganjem privrede, u Hrvatskoj je taj postotak puno manji.  Studijski programi imaju nepovoljnu strukturu – europski cilj je omjer 60:40 ili 65:35 u korist stručnih naspram sveučilišnih studija, dok je u Hrvatskoj trenutno taj omjer obrnut.

2.    Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje obavilo je velik posao recenzije oko 1000 nastavnih programa, za što je angažirano oko 700 recenzenata, od čega oko 200 inozemnih. U raspravi sudionici su otvorili pitanje utvrđivanja konflikata interesa na recenzije te naveli problem nedovoljno razrađenog djelovanja u slučaju proturječnih recenzija. Također se ukazalo na primjere nedovoljno razvijene kulture recenziranja.

3.    Na Sveučilištu u Splitu kvalitetno je obavljen posao izrade novih nastavnih planova s uvođenjem ECTS bodova. Procjenjuje se da je u taj pozamašan posao uloženo oko 100.000 sati rada. Istaknuta su dva problema – nedovoljno integrirano sveučilište (npr. potreba da nastavnik treba dopuštenje svog fakulteta za rad na drugom fakultetu unutar istog sveučilišta) i nedovoljno jasne informacije viših tijela. Također, uočeni su nedostatci u informatičkom sustavu MOZVAG (npr. sustav ne dozvoljava unošenje istog predmeta s različitim bodovima na dva različita studija). Kao pozitivno iskustvo istaknut je ogroman entuzijazam i kompetencije sudionika u procesu.

4.    Sa strane privrede istaknuta je potreba školovanja studenata i kroz timski rad jer tako automatski stječu mnoge važne generičke kompetencije. Sugerirano je da se studenti uče na otvorenim primjerima, a ne samo kroz proučavanje školskih primjera. Potrebno je sagledati mogućnosti  skraćivanja perioda obučavanja kojeg studenti moraju proći nakon zapošljavanja, a što predstavlja trošak poslodavcu. Također, potrebno je staviti dodatan naglasak na etičku komponentu i lojalnost radnoj sredini te povećati zainteresiranost studenata koji su nedovoljno aktivni.

5.    Kroz globalizaciju ulazimo u društvo temeljeno na znanju, kompetitivnim vještinama i samostalnim stavovima, u čemu moramo što bolje pratiti konkurenciju. Tradicionalni sustav obrazovanja u kojem su profesori glavni nosioci kroz Bolonjski proces treba mijenjati u smjeru koji će povećati specijalističke, metodološke, socijalne i osobne kompetencije studenata, uz odgovarajuće mjerenje svega dostignutog. Potrebno je značajno povećati udio cjeloživotnog obrazovanja u koje je unutar Europske zajednice uključeno 7% stanovništva, dok u Hrvatskoj taj postotak iznosi samo 0,2%. Što prije treba izraditi novu sistematizaciju zanimanja koja se temelji na kompetencijama.

6.    Studentski standard treba povećati kroz povećanje dostupnosti resursa (knjižnice, laboratoriji i sl. trebaju biti dostupni 24 sata dnevno). Ispite treba normirati i učiniti transparentnima. Također, treba povećati aktivnosti na educiranju studenata po pitanjima studentskog života, studiranja, zapošljavanja i sl. Nastavu je potrebno dodatno osuvremeniti te osnovati urede na sveučilištima za pomoć nastavnicima u osuvremenjivanju nastave. Potrebno je razmotriti upisne kvote poštujući pri tom princip kvalitete.

7.    Europska komisija traži konzistentno ponašanje i rješenja koja su kompatibilna s europskim normama. Hrvatska se treba kvalitetno pripremiti za sudjelovanje u novim europskim znanstveno-istraživačkim programskim mrežama kojima ćemo uskoro moći pristupiti.

8.    Agencija za znanost i visoko obrazovanje osnovana je kao stručna služba Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje i Nacionalnog vijeća za znanost pri čemu u svom djelovanju treba biti neovisna od države, sveučilišta i politike. Potrebno je iskoristiti mogućnosti školovanja kadra u agencijama unutar EU s kojima su uspostavljeni kvalitetni kontakti kroz TEMPUS i UNESCO projekte. Također je potrebno razmotriti promjenu ovlasti agencije radi usklađivanja s praksom u EU.

9.    Osiguranje i promocija kvalitete je sljedeći važan korak u implementaciji Bolonjskog procesa. Obaveza provođenja osiguranja kvalitete ugrađena je u statute sveučilišta i njihovih sastavnica. Potrebno je definirati ciljeve i pitanja te anketirati studente i nastavnike, ali i ostale zainteresirane (poslodavce, lokalnu samoupravu). Pri tome je potrebno ugraditi puni ciklus osiguranja kvalitete: utvrđivanje stanja, procjena, utvrđivanje akcija, provjera postignutog. Za uspješno provođenje osiguranja kvalitete potrebno je otvoriti stalne urede po sveučilištima. Na radionici su doneseni sljedeći zaključci:

·       pored vertikalne (predmet, studijski program, fakultet, sveučilište) potrebno je vršiti i horizontalnu analizu (usporedba sličnih predmeta ili programa po svim sveučilištima i Europi),

·       nužna je javnost i transparentnost sustava,

·       promicanje kvalitete poželjnije je vršiti poticajnim nego represivnim mjerama,

·       studenti trebaju aktivnije predlagati načine njihovog sudjelovanja u procesu osiguranja kvalitete koristeći iskustva Međunarodne udruga studentskih udruga, ESIB.

·       potrebno je što prije definirati mehanizme osiguravanja kvalitete u RH s preciznijim napucima o standardima, procedurama i smjernicama zajedničkim za sva sveučilišta i njihove sastavnice,

·       pojedini indikatori učinka, posebice studentske i nastavničke ankete, moraju biti koncipirane na način kojim će se smanjiti subjektivno procjenjivanje nastavnika i kolegija, i dobiti što više objektivnih podataka,

·       pri sveučilištima bi trebalo organizirati edukacijske timove koji bi organizirali radionice o načinima provođenja nastave i primjeni suvremenih nastavnih metoda.

10.               Kod prezentacije Bolonjskog procesa u medijima uočen je nedostatak kontinuiteta  i sustavnosti. Aktivnosti nekih tiskanih medija su dobre, dok su nekih, uključujući Slobodnu Dalmaciju, lošije. Javni mediji imaju posebnu, jasno utvrđenu, zakonsku obavezu kvalitetnog informiranja. Posebnu pažnju treba obratiti na informiranje mladih adekvatnom obradom tema (kratki, grafički atraktivni sadržaji) te na informiranje putem Interneta. Potrebna je suradnja Ministarstva i sveučilišta na aktivnom nuđenu informacija kroz osmišljenu kampanju.

11.               Rektorski zbor se vrlo aktivno uključio u provedbu i praćenje provedbe Bolonjskog procesa, predlažući preko svog Povjerenstva za  pripremu i praćenje implementacije Bolonjske deklaracije, osnovanog krajem kolovoza 2004, niz naputaka i drugih dokumenata vezanih uz provedbu pojedinih koraka. Kroz posjet evaluacijske skupine Unije europskih sveučilišta, EUA, početkom svibnja o.g. uspješno je napravljena snimka “izvana” o tijeku provedbe Bolonjskog procesa. Pri tome su obrađena otvorena pitanja o integraciji sveučilišta i studijskih programa te mobilnosti profesora. Slijedeći koraci o kojima se na nacionalnoj razini brine Rektorski zbor su usklađivanje ECTS bodova, mobilnosti, kodiranja nastavnih programa i modula. U slijedećem razdoblju intenzivirat će se rad na izradi standarda za dodatak diplomi, nacionalnom okviru kvalifikacija i osiguranju kvalitete. Posebno predstoji uspostava kvalitetnih doktorskih studija s ciljem stvaranja pokretačke inovativne znanstvene elite te utvrđivanje uloge i profila specijalističkih poslijediplomskih studija i interakcije s poslovnim sektorom.

12.               Financiranje studenata je aspekt koji traži dodatno razmatranje. Postoje razne moguće opcije u snošenju troškova studija: potpuno financiranje od strane države, djelomična participaciju studenata, različiti oblici pomoći studentima (krediti ili nepovratna pomoć). Akademska zajednica je svjesna nedostataka sadašnjeg sustava školarina, a posebno nepravde koja se čini studentima kada se «razredbenom crtom» razdvajaju oni koji ništa ne plaćaju od onih koji za vrijeme cijelog školovanja plaćaju studij. Sustavan uvid u postojeće potpore je otežan jer mnogi oblici pomoći, prvenstveno oni koji se daju na lokalnoj razini, nisu evidentirani. Posebno je važno kvalitetno riješiti financiranje doktorskih studija koji su ključni za reprodukciju znanstvenog kadra.