Konteksti promjene

Globalni kontekst promjene
Hrvatski kontekst promjene

Globalni kontekst promjene

Efikasnost suvremenog sveučilišta, održavanje ravnoteže između istraživanja i podučavanja, između očekivanja različitih društvenih skupina i održavanja akademske slobode, velikim dijelom ovisi o efikasnosti njegovog upravljanja i administracije.

Menadžment modernog sveučilišta, kao i bilo koje druge kompleksne organizacije, zahtijeva visoku razinu stručnosti u nekoliko međusobno povezanih područja poput organizacijske kulture, strateškog planiranja i odlučivanja, menadžmenta ljudskih resursa, financijskog menadžmenta, društvenih i komunikacijskih vještina, te administrativnih vještina. Širom svijeta sveučilišta prolaze proces transformacije, a u Europskoj se trajno nastoji ka harmonizaciji sveučilišta. Globalizacija proizvodnje i prenošenja znanja, omasovljenje visokog obrazovanja i ograničenost državnih sredstava za financiranje visokokvalitetnog istraživačkog i obrazovnog rada glavni su faktori ovih promjena. S ciljem uspješnog zadovoljavanja ovih zahtjeva, glavne promjene koje se mogu uočiti u sveučilišnim ciljevima i kulturi sveučilišta općenito jesu veća orijentacija ka poduzetništvu, cjeloživotnom obrazovanju (life-long learning) i multidisciplinarnim istraživanjima, društvenoj odgovornosti, međunarodnom umrežavanju i razvoju mehanizama kontrole kvalitete.

Hrvatski kontekst promjene

Kao i u nekim drugim bivšim socijalističkim državama, sveučilišta u Hrvatskoj organizirana su kao labava udruženja fakulteta koji su stvarni nosioci pravne i akademske autonomije. Prema McNayovoj tipologiji sveučilišnog menadžmenta, naša sveučilišta otprilike pripadaju kategoriji nazvanoj collegium academy, sa slabo definiranom politikom djelovanja i slabom kontrolom administracije. Menadžment fakulteta djeluje u dva prilično jasno odvojena sektora: jedan koji se primarno bavi akademskim pitanjima (i u kojem se menadžerske pozicije uobičajeno nevoljko preuzimaju) i drugi koji se bavi tehničkom i administrativnom infrastrukturom (kojega prvi uobičajeno gleda kao birokratski teret).

Kasnih devedesetih Sveučilište u Zagrebu, s više od 60 000 studenata i 33 fakulteta i akademija najveća ustanova visokog obrazovanja u državi, postaje bolno svjesno tih ograničenja u sustavu. Nakon prepoznavanja potrebe za transformacijom, prvi koraci bili su usmjereni samoevaluacija i dvije neovisne vanjske evaluacije provedene od strane ekspertnih timova CRE i Salzburg seminar.
Uvid u vlastite snaga i slabosti omogućilo je sveučilištu početni zamah za strateški razvoj za sljedeće desetljeće. Tijekom 2001. pedesetak članova akademika i studenata organiziranih u sedam radnih grupa bili su uključeni u izgradnju strateškog dokumenta. U lipnju 2001. dokument je napokon predstavljen akademskoj zajednici pod simboličnim nazivom "Iskorak 2001", koji je nakon široke javne rasprave početkom 2002. od strane Senata prihvaćen kao službeni strateški dokument Sveučilišta u Zagrebu. U dokumentu je glavni naglasak stavljen na autonomiju odlučivanja, organičku integraciju konstituirajućih jedinica, ravnoteže između istraživanja i podučavanja, kao i na odgovornost prema različitim zainteresiranim stranama.

Istovremeno je prepoznato da nedostatnost institucionalnih kapaciteta vezanih uz kvalificirane stručnjake u menadžmentu i administraciji visokog obrazovanja, podupiruće stručne službe, te razina implementacije suvremenih tehnologija u istraživanju institucija značajno otežavaju provođenje strateških mjera opisanih u dokumentu.

Stoga bi ustanovljavanje UNESCO/UNITWIN Katedre na zagrebačkom Sveučilištu bio važan instrument u prevladavanju spomenutih prepreka i podupiranju ostvarivanja strateških ciljeva iz dokumenta. Doprinos Katedre posebno bi se očitovao u:
- unapređivanju istraživanja institucije i kreiranje baze podataka potrebnih za organizacijsko odlučivanje.
- mogućnosti osiguravanja stranih ekspertnih savjeta u pitanjima vezanim uz strateški menadžment i osiguranje kvalitete.
- dizajniranju i implementaciji programa edukacije za sadašnje i buduće menadžere i administratore u visokom obrazovanju.

Aktivnosti Katedre razvijale bi se kroz blisku suradnju sa sveučilišnim fakultetima navedenima pod A/6. To su središnje sveučilišne institucije s ljudskim potencijalom za razvoj vrsnosti u poljima poput organizacijske psihologije i sociologije, menadžmenta ljudskih resursa, financijskom menadžmenta, te pravnih okvira (Filozofski, Ekonomski i Pravni fakulteti). Drugi navedeni fakulteti (npr. Prirodoslovno matematički fakultet i Fakultet elektrotehnike i računarstva) su među vodećim institucijama na Sveučilištu i u zemlji u promicanju europskih standarda djelovanja (npr. uvođenje ECT sustava, odnosi s lokalnom zajednicom, ujedinjavanje fundamentalnih i primijenjenih istraživanja, povećanje kvalitete administrativnog poslovanja kroz korištenje informacijskih tehnologija).

Štoviše, Katedra bi bila centar umrežavanja hrvatskih visokoškolskih institucija kroz razmjenu ideja i dobrih praksi, kao i kroz zajedničke istraživačke projekte i obrazovne programe. Moramo napomenuti i da su tijekom navedenih promjena sveučilišta u Splitu, Osijeku i Rijeci pokazala duboku zainteresiranost za suradnju u cjelovitoj transformaciji i modernizaciji sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj.

Nakon što su sveučilišta u Splitu i Zagrebu postala članicom, Katedra bi imala i značajnu ulogu u podržavanju aktivnosti nedavno uspostavljene Regionalne sveučilišne mreže o upravljanju i menadžmentu u jugoistočnoj Europi.